pinky_me
Bio jednom jedan otok…
Hello dragi moji blogeri...evo me bas s "puta"...isli smo rezervirati kucicu za new year....i odlucili smo se za gorski kotar...kuca izgleda tako super za nas 13...nekako bas sam zadovoljna s izborom...buduci da je nas 13 imalo podosta razlicite zahtjeve drago mi je da smo nasli kompromis...i da su svi zadovoljni....joj...bas se nekako pozitivno osjecam
...no dobro da ne duljim bas puno..pripremila sam vam jos jednu zanimljivu pricu koju sam takodjer obecala nekome....eto nadam se da ce vam se svidjeti...greetings from mare
....
Bio jednom jedan otok… na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti:
Dobra Volja, Tuga, Znanje… i među ostalima i Ljubav.
Jednog dana su shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili.
Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka.
Kada je otok bilo tren do potonuća Ljubav odluči potražiti pomoć.
Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav upita:
“Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?”
“Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta.”
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu.
“Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?”
“Ne mogu ti pomoći, Ljubavi” odgovori Ponos, “ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod. “
Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj ostrva:
“Tugo, molim te povedi me sa sobom.”
“Oh, Ljubavi”, odgovori Tuga, “tako sam tužna, da ne mogu.”
Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije ni čula Ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav začuje neki glas:
“Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom.”
Bio je to starac u malenom čamcu.
Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode.
Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.
Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje:
“Znanje, ti sigurno znaš ko me je spasio?”
“To je bilo Vrijeme”, odgovori Znanje.
“Vrijeme?” upitala je Ljubav,
“pa zašto bi me Vrijeme spasilo?"
Znanje puno mudrosti odgovori:
>“Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je
Ljubav važna u životu.”
Borbu je stvorila priroda, a mržnju je izmislio čovjek.
Dragi moji..ljepi pozdrav...Evo u ovo nedeljno popodne htjedoh vam pokloni jednu malu i nadasve zanimljivu pricicu..mozda izgleda dugacko i dosadno,ali vjerujte nije...Ovu pricu sam obecala crvu , tako to kod mene funkcionira...cim dobijem pohvalu dobjem i novu inspiraciju..crv tnx na tome.
..eto toliko od mene za sada i uzivajte...
Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci.
Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života.
Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš? Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu?
Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj.
Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke.
Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.
Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika.
Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu?
Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi također trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas,
i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života......
VRIJEME JE DA SE KRENE.....
Dragi moji,doslo je krajnje vrijeme da se krene negdje...zapravo puklo me u zadnjih par dana neka totalno looda euforija...neznam sta se dogadja ali nije bas i tako lose..nekako mi je sve ok...mislim da ne postoji nikakva stvarcica na svijetu koja bi me mogla nazicvirat...inace mala digresija-moja osobnost se temelji na totalnim suprotnostim od gore navedenog....i zato dragi moji ovo je jako cudno...
Inace,veceras curke idu van solo....Boga i Mare idu se zabvit...vec vidim da ce to biti neka komedija...foto je vec u torbici,tako da cete vjeovatno vidjeti o cem se radilo....
Hm...jucer smo Bogeca i ja na kruznom imale rasparave ljute...oko zivota i smrti...tako da sam jucerasnju vecer provela u knjigama i istrazivanju 2 stavka termodinamike...i njegove povezanosti sa smrcu...energija i ta prica...
Postoji jedna zanimljivost...Kako pretpostavljam znate..ukoliko se barem malo informirate putem medija...da ste culi pricu sa instituta ruđer boskovic o otkricu jedne mlade znanstvenice-ponovno ozivljavanje mrtve stanice-onako laicki receno...ako je to sta su oni otkrili istinito,dragi moji drugi stavak termodinamike otpada...dakle to je jedna velika stvar u povijesti covijecanstva...I za one koji se kuze u to jedan jako veliki izazov...
I tako je mene to ful zaintrigiralo,tako da sam jucerasnju vecer provela poput nekog znanstvenika...okruzena knjigama i tisucu papirica..pokusavam saslozit,nazovimo to tako jednu znanstvenu puzlu...hehehe...sama sebi sam smjesna...ali nikad se nezna..mozda bas ja budem ta,inace sve einsteinove teorije su se temeljile na pitanjima koja su mu postavljala djeca,jer ona su najkreativnija...kada covijek dodje u godine da ima pamet,nestane mu krativnost i domisljatost,jednostavno tezi samo kako nesto sto najjednostavnije napaviti,onda izvede mali trik,posluzi se s najobicnijom djecom i izvede teoriju relatvnosti
Eto toliko od mene za veceras,moram se prihvatit elemenata strojeva jer u pon imam kolkokvijum....a sve mi ide u prilog da ne ucim...pocevsi od vremena....Ovaj post je malo apstraktan doduse ispao,nije bila namjera ali eto...dogodilo se
..
Budite mi lijepi zdravi i pametni.....greetings from Mare
Evo nakon dugo vremena odlucih napravit post...razlog tome je jednostavan...mogucnost komuniciranja i razmjene misljenja s ostalim blogerima...sta rec za pocetak...mozda nesto jednostavno..prica pocinje ovako...
Malo toga oduševljava naš ego,kao što je popravljati pogreške drugih.
Bila jednom gostionica koja se zvala SREBRNA ZVIJEZDA. Gostioničar nije bio kadar povezati kraj s krajem, iako je poduzeo sve kako bi privukao goste: gostionica je bila ugodno mjesto, posluga srdačna, a cijene razumne. Očajan, pitao je za savjet jednog mudraca.
Saslušavši njegovu tužnu povijest, mudrac reče: "To je vrlo jednostavno. Moraš promijeniti ime svoje gostionice."
"Nemoguće!" odgovori gostioničar. "Kroz pokoljenja zvala se SREBRNA ZVIJEZDA i tako je poznata u cijelom kraju."
"Ne", reče mudrac odlučno. "Moraš je nazvati PET ZVONA i objesiti šest zvona iznad ulaznih vrata."
"Šest zvona? To je glupo. Čemu bi to služilo?"
"Pokušaj i vidjet ćeš", reče mudrac smiješeći se.
I tako je gostioničar pokušao. I vidio je ovo: svaki putnik koji bi prolazio pokraj gostionice ušao bi u nju da upozori na zabunu, a svaki je mislio da nitko drugi to nije opazio. Jednom ušavši bili su iznenađeni srdačnošću posluge i ostali su da se okrijepe, i tako su ugostitelju pribavljali zaradu koju je dugo vremena uzalud tražio.
Sada jos jednom pogledaj naslov,i malo razmisli......
*eto mala poruka za pocetak.....pozdrav svima koji su posjetili moju malu osobnost..mare
